Točno na 18. rođendan počele su me peći ruke, a ubrzo su uslijedile teške nesanice. Kada bih napokon uspio zaklopiti oči, imao sam vizije — u njima sam vidio kako liječim ljude. To je potrajalo nekoliko dana.
Ruke su me nastavile peći, a tijelo isijavati vrućinom, to jest energijom, tako da bi osobu pokraj mene oblijevala vrućina dok je osjećala moju energiju. Nisam znao što mi se događa, pa sam se obratio roditeljima.
Majka je bolovala od suženja krvnih žila u rukama — što god bi uzela u ruke, ispalo joj je. Predložila je da položim ruke na nju da vidimo hoće li se što dogoditi. Nakon tri dana majka je ponovno imala zdrave ruke, s medicinskim nalazima u kojima piše da je sve u redu.
Tada sam shvatio da sam NEŠTO dobio, ali nisam znao što. Uzeo sam Bibliju u ruke te, listajući je puno puta, shvatio da ja nisam dobio ništa — nego Vi. Dobili ste priliku za ozdravljenjem, a ja ću uživati u milosti Božjoj sa spoznajom da je jedan maleni dio svoje beskrajno velike energije Bog odlučio pustiti kroz mene da bi se pomoglo Vama.
Jedan sam običan provodnik te energije, a o meni ovisi samo hoću li doći ujutro pa do navečer iscjeljivati ljude — držati ruke onoliko koliko osjetim da energija prolazi kroz mene.
U ovih 25 i nešto godina radio sam s mnogo teško bolesnih ljudi. Osobe koje nakon dvije do tri probne terapije odlučuju ići dalje prihvaćaju moju objektivnu nemogućnost da na bilo koji način dam obećanje ili jamstvo o ishodu iscjeljenja — to ne bi bilo moralno s moje strane, a kažnjivo je i zakonom RH jer se takav čin naziva nadriliječništvo. Svaka osoba koja odluči ići na daljnje terapije stoga potpisuje ugovor u kojem potvrđuje da je s navedenim upoznata i usmeno i pismeno.
K meni nitko ne može doći bez medicinske dokumentacije: nalaza, povijesti bolesti ili zadnjeg otpusnog pisma. Osobe dolaze dva do tri puta i ukoliko ne osjete nikakve promjene (reakcije), ne mogu im, nažalost, pomoći. Svi koji dolaze nastavljaju se liječiti i pratiti kod svojih liječnika — moj rad nije zamjena za medicinu.
Moja energija nije poput one bioenergetičara, već je Božji dar. Svaki dan zahvaljujem Bogu i Isusu Kristu na ovome daru i nema veće sreće nego pomoći čovjeku da živi i radi kao i prije bolesti od koje je bolovao.
S poštovanjem,
Zoran Bračika